srijeda, 26.04.2006.

Savjet, upitnik ličnosti...

Koristim se snagom prošlosti da bih promjenila budučnost. Proživjela sam svu tu bol (pročitati 3 puta) da bih stigla tu gdje jesam. I NASTAVIT ĆU PATITI (pročitaj 4 puta) sve dok ne odlučim drugačije.
Bit će to gubitak vremena nastavim li kao do sad, ali trebalo bi uložiti vrijeme da krenem u tom smjeru. Krenut ću novim putem i izmjeniti stvari. Izmjena je prirodan napredak i razvoj. Što je još važnije promjena mi osigurava sklad i sigurnost. Nisam više ista osoba kakva sam bila prije. Spremna sam krenuti dalje.

Nakon što ste ovo pročitali upitajte se...
*Koje ponašanje želim promjeniti, riješiti ga se ili ga usvojiti?
*Zašto podržavam/ ne podržavam takvo ponašanje?
*Koliko me takvo ponašanje stajalo i što sam zbog njega propustila?
*Što ću izgubiti nastavim li se tako ponašati?
Pozdrav svima od vaše Carice wave

- 22:26 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 15.04.2006.

Što je to??

Što može biti toliko lijepo, fantastično, općenito, svakidašnje a opet toliko rijetko?
Tolko bolno, tužno, romantično, srcedrapajuće?? Tako gorko a tako slatko? Poželjno i odbijajuće? Strastveno, opuštajuće, zamorno, božansko, uzbudljivo, životinjsko, nagonsko, razumno? Ljuto, zabavno, nezaboravno, pijano? Vječno, mirno, sigurno? Maštoviti, stvarno, apstraktno, postojeće? Ljetno, zimsko, proljetno i jesensko? Toliko savršeno i jednostavno a opet tolko puno nedostataka i komplicirano? Vrelo i hladno? Svileno i kameno? Poput povjetarca a često slično buri? Lako kao perje golubice a teško kao sparni dan? Tolko puta spominjano a opet premalo puta izrečeno? Opisivano u pjesmama, urezivano u kore stabala, našvrljano na zgužvanim papirićima, natipkano na mailu, šapnuto vjetru, udareno u zid? Spontano i planirano? Duboko kao more, plitko kao licemjer? Istinski i lažno? Neuvjetovano i koristoljubljivo? Istovremeno razlog životu i povod smrti? Neshvatljivo, misteriozno, uzvišeno i tajanstveno? Jednostavno prelijepo? Ne znam… never realy been in love…

P.S. Sorryte zbog mog dugog izbivanja- nakon kaj je došao s popravka neki virus mi napao komp i nisam mogla na net...bila sam preljena da ga odnesem na servis pa je to potrajalo...al evo me opet wink

- 00:25 -

Komentari (23) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.03.2006.

Da li sam i ja jedna od njih….

Ponekad se zaista pitam da li sam i ja jedna od njih, ljudi koje doslovne prezirem- da li sam i jedna zla osoba?? Činjenica je da uvijek dobim ono što poželim… barem se tako čini… Dobijem sve osim jednog- ljubavi. Još nikad nisam dobila nešto što sam željela iz tog «područja». Moje frendice su u ljubavi sretne… jedna ima «dečka» s kojim se viđa svaki dan a ova druga… čudna je to priča. Uglavnom, njezin «Prijatelj» i ona su se prošli tjedan vidjeli i proveli prekrasne sate zajedno… naravno, ona mi je to odmah morala ispričati. Bila sam sretna zbog nje, sretna ali opet ljubomorna…ljubomora me proždirala i možda upravo zbog toga nisam pokazivala svoje oduševljenje…. Ljubomora- moja velika mana. Da li sam ja zla osoba…zbog vlastite tuge, žalosti i nesreće ne mogu se i ne znam radovati sreći svojih best frendica…. Da li sam ja zla osoba?? Ne znam… stid me je jer me ljubomora ubija ali svi smo takvi… neki manje neki više…. Većina nas je ljubomorna… nisam ja kriva kaj ne mogu protiv sebe…

Bit će bolje drugi put... :))

- 23:30 -

Komentari (25) - Isprintaj - #

srijeda, 15.02.2006.

Kad bi se ovak živjelo svaki dan. . .

Trenutno nemam nikakve inspiracije kakve imam obično....valjda će doći za koji dan??
Al da napišem kak sam se danas cijeli dan "krumpala". iako sam budilicu na mobu nariktala na pola 8 i nakon kaj je ona odzvonila ja sam ju lijepo ugasila i okrenula na drugu stranu.... i probudih se u 11!!! Za koji 45 min moram krenut na bus a tolko toga moram napraviti.... k svemu tome još je i srijeda- najudarniji dan!!!najgrozniji!! Razmišljala sam da ostanem doma ali ne.... moram snositi posljedice svoje neodgovornosti!Danas svi neki štreberski predmeti koje fakat moraš naučiti, nema nekog muljanja. Ipak, tješila me činjenica da ću dobiti najviše 2 komada po pravilima naše drage školice(ne smijemo odgovarati više od 2 predmeta dnevno!).Prvi sat geografija.... ostalo nas još par koji nismo odgovarali a ona ne pitam....sreća!! Onda TZK....:)) Pa engleski....uf..pitala cijeli sat ali imala sam ispriku....pa 2 sata socilogije....guska isto pitala al sam odgovarala zadnja pa me nije pitala... pa psihologija....otvori frenda ispred mene pa list iza mene ali ne i mene...i za kraj matiša!OD svega kaj smo danas imali mogla sam nešto muljati onak iz sjećanja ali ne i matišu...apsolutno niš nisam znala...i ne pita me!! Koja sreća!
Kad bi bar bilo tak svaki dan....:))

- 23:52 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.02.2006.

Male stvari koje život znaće:)

Budući da je sutra Valentinovo napisat će nešto i o tome....
Ok je da i zaljubljeni imaju svoj "službeni dan" ali ako nekoga voliš onda ćeš mu to reći bilo koji drugi dan.... Činjenica je da je Valentinovo, kao i svi ostali "blagdani" prekomercijalizirano... Danas hodam po školi i slušam komentare oko sebe: Joj, baš me zanima kaj ću dobiti! Joj, kaj da mu kupim?... I mislim si:Bože, na što je ovaj svijet spao? Sve sami materijalisti... Iako ću sutra biti solo(tješim se činjenicom kaj neću biti jedina, haha) draža bi mi bila kakva sms porukica drage osobe nego brdo medeka u šalicama i sl. Sve je nakičeno srčekima, crvenilom, rozilo...zar ljudi- i trgovci u trgovinama kao i vlasnici trgovina nemaju nekakav osijet za to što je previše...pa ljudi moji, nismo u baroku....
Kao što rekoh sve je komercijalizirano...ljudi su zaboravili na one sitnice koje život znaće... Ljudi su zaboravili što je to prava, istinska ljubav...
Vremena se mijenjaju, ljudi se mijenaju... Ali ono što se nikada ne bi smjelo promjeniti je ljubavi i sreća, svakodnevne sitnice "koje život znaće". Ponekad nas jedno najobićnije hvala ili oprosti može razveseliti, uljepšati dan... Ponekad nam raspoloženje može dići sitnica koju napravimo za drugoga... Ne smijem ni zaboraviti "volim te"- 2 riječi koje svakom vidno uljepšaju dan, raspoloženje... Ja volim svoju obitelj, frendove i frendice itd. i to im svakodnevno govorim, kao i oni meni. Lijep osjećaj...
I zato volite i kažite ono prekrasno i iskreno "volim te" onima prema kojima takve osjećaje uistinu gajite svaki dan, ne samo na Valentinovo!

Voli vas vaša Vilinska carica:)

- 21:52 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.02.2006.

Staleži i u današnje vrijeme??

Da, čini se kak je i dan danas ljudsko društvo strukturirano po nekakvim slojevima, staležima.
Možda se ne čini svima tak ALI kad malo bolje promatram(o) neku društvenu zajednicu zamijetit ću /ćemo da sam ja zapravo u pravu… Ne moramo primjere tražiti u američkim serijama, filmovima, dovoljno je da se samo malo osvrnemo oko sebe.
Po kojem kriteriju današnji ljudi procjenjuju ostale?? Po tome da li su lijepi ili ružni, pametni ili glupi(hmm, ovo baš nije najbolji primjer al ajd' dobro)?? Da li oblače «Markenklamoten»(za antišvabe prijevod: odjeću s markom)?? Da li su debeli ili mršavi?? Da li su rockeri, punkeri, metalci ili teški šminkeri?? Da li im roditelji imaju para ili nemaju??Da li slušaju cajke, B.Spears ili Nirvanu??
Da li žive na selu ili gradu?? Na koja mjesta izlaze?? Hm…ima toga još stvarno puno
Činjenica je da su ljudi puni predrasuda. I ja sam, priznajem, ali danas nemam toliko predrasuda koliko sam ih imala prije koje 3,4 godine…trudim se sve osobe shvaćati i ako ne prihvaćati bar tolerirati i poštivati njihove stavove, gledišta na život, svakodnevne navike… Stvarno se trudim i jako dobro mi uspijeva…. Moram se pohvaliti:)… Prije par godina iz mene su na sve strane prštale predrasude… danas ih toliko nemam, zašto?? Čini mi se da sam na neki način odrasla i sazrijela te da sam shvatila da je svaki čovjek individua i da se tome moram prilagoditi… baš kao i svi. Svijet bi bio monoton kad bismo svi imali iste navike, iste tjelesne proporcije, iste stavove o životu, iste ukuse za modu, glazbu… Za to služe roboti a mi to nismo… Mi smo bića od krvi, mesa i mnogo sustava organa za štošta, bića kojima je potrebno razumijevanje, prijateljstvo, ljubav, pomoć…Bića koja možda ne pokazuju svoje unutarnje, prave osjećaje ali žude i vape za tim da netko shvati što se u njima «kuha»…
Jedan od velikih problema današnjeg društva je sigurno i konzervativnost. Ljudi su konzervativni i jednostavno se ne žele «otvoriti» i vidjeti svijet nekim drugim očima.
Upravo prema svim tim «faktorima» ljudi u svojim glavama i glavicama rade strukturu društva… neki su obični seljaci, neki kmetovi a neki pak apsolutisti…
Da bi bili prihvaćeni od ostatka društva u današnje vrijeme ljudi štošta rade. Pretvaraju se da su oni ovo-ono…sim-tam… Ali nitko ne kuži da trebamo biti prirodni, baš onakvi kakvi jesmo i da će nas ljudi takve prihvatit. A sad… bitan faktor u svemu tome je da najprije sami sebe prihvatimo i volimo onakvima kakvi jesmo, sa svim manama i vrlinama i tada će nas voljeti, prihvatiti svi ostali.
I za kraj…. Onako kako ti prihvaćaš i razmišljaš o drugima tako će i drugi prihvaćati i razmišljati o tebi… zato imajte razumijevanja i budite tolerantni prema drugima ko želite da drugi budu prema vama:)

- 23:28 -

Komentari (12) - Isprintaj - #